…podigla pogled s mobitela, na trenutak me potpuno mirno odmjerila od glave do pete, a onda hladnokrvno rekla:
„Lijepo što si se skinuo, taman možeš ubaciti i tu posteljinu na pranje kad si već krenuo.“
U sekundi je sav moj plan o šoku i dramatičnom iznenađenju pao u vodu. Umjesto da vrisne ili pobjegne, samo se nasmijala, dodala mi jastučnicu s kauča i nastavila tipkati kao da je najnormalnija stvar na svijetu da joj prijatelj stoji go usred sobe.
Tada sam shvatio dvije stvari: nju stvarno ništa ne može iznenaditi, a meni pod hitno treba ručnik jer je propuh u hodniku bio nemilosrd
an.