Od svih vrsta luka najblaži je po okusu, nije ljut, nema jak miris i ne izaziva suze na očima.

Osim toga, najlakše se uzgaja i nije osjetljiv na niske temperature.

Može se brati od početka jeseni pa sve do kraja proljeća. Zato je poriluk važna namirnica posebno zimi, kada je izbor povrća siromašan.

Nutritivna vrijednost:

Po nutritivnom sastavu sličan je svojim rođacima, ali sadrži više bjelančevina, beta-karotena i vitamina C. Sirovi poriluk odličan je izvor mangana, te dobar izvor željeza, folne kiseline, vitamina C i B6.

Obzirom da se kuhanjem smanjuje količina vitamina i minerala, kuhani poriluk postaje dobar izvor mangana i osrednji izvor željeza, folne kiseline i vitamina B6.

Ljekovitost:

Za razliku od crvenog ili bijelog luka, poriluk se upotrebljava cijeli i to ne samo kao začin, već kao samostalno povrće. Obiluje hranjivim i zdravim tvarima.

Sadrži veliku količinu mineralnih tvari i vitamin C, te eterična ulja sa sumporom. Ta ulja djeluju blagotvorno na dišne i probavne organe, bubrege, jetra, krv i krvne žile.

Ujedno od tih ulja potiče i miris poriluka, koji je prilično specifičan i mnogim ljudima odbojan. Kod upotrebe poriluka preporučuje se koristiti cijeli poriluk, i bijelu stabljiku i zeleno lišće.

Naime, lišće, koje se često izbjegava, sadrži nekoliko puta više vitamina nego bijeli dio.

Zdravstvene prednosti:

– Kod povećane štitnjače preporučaju se topli oblozi od kuhanog poriluka.

– Poriluk pomaže kod iskašljavanja, smiruje kašalj i blagotvorno djeluje na promuklost, upalu pluća i astmu.

– Smanjuje povećanu količinu mokraćne kiseline.

– Poriluk poboljšava cirkulaciju krvi, te pomaže kod arteroskleroze i upale vena.

– Poboljšava apetit te potiče rad probavnog sustava i crijeva.

– Poriluk potiče bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće, te pomaže kod bolova u bubrezima.