
SODA BIKARBONA
Djeluje i zaista je dobar trik (pogotovo kada uzgajate paradajz u čašama) ako želite slađi paradajz.
Jednostavno pospite malu količinu sode bikarbone oko dna biljaka. Soda bikarbona će se apsorbovati u tlo i sniziti razinu kiselosti, čime ćete dobiti paradajz koji je sladak i pikantan.
RIBLJA GLAVA
Riblje glave se već dugo koriste kao prirodno đubrivo u vrtu. Njihova popularnost u sadnji paradajza nije mit koji treba razbiti. Radi!Njihovim raspadom oslobađaju se azot (N) (dušik), kalijum (K) ali i mnogi bitni elementi u tragovima, kalcijum (Ca) i fosfor (P).Jedini problem sa zakopavanjem ribljih glava je taj što ih životinje mogu iskopati. Da biste to izbjegli, zakopajte duboko, barem 30 cm.
ASPIRIN
Bacati 2-3 tablete aspirina u otvor – cijelu tabletu ili mljevenu; ovo je za jačanje imuniteta biljaka, a takođe pomaže u odbacivanju bolesti poput plamenjače i povećava rod paradajza. Salicilna kiselina, je razlog zašto djeluje.
GORKA SO
Paradajz pati od nedostatka magnezijuma (Mg), pa je dobra ideja dodati 1 ili 2 kašike gorke soli dok presađujete sadnicu na dno sadnice (kako u posudama, tako i u bašti). Pokrijte to tankim slojem zemlje; ovo je kako bi se osiguralo da korijeni ne dodiruju izravno gorku so (magnezijum sulfat)
TOZ OD KAFE
Umjesto da prospete toz poslije ispijene šoljice kafe, upotrijebite ga u vašoj bašti!Pola šolje toza od kafe dodajte u 2 litra vode pa ostavite da stoji 24 sata. Možete ga sipati pravo uz korijen biljke, a da je ne oštetite, a neće ni štetiti djeci koja se igraju u bašti.Takođe toz od kafe može da vam pomogne da se izborite sa raznim kolonijama gljivica koje napadaju biljke. Pospite toz direktno po zemlji i gljivice će se povući.
BONUS:
“Majka me je ostavila kao bebu pa se nakon 30 godina pojavila na mojim vratima: Kad sam čula razlog, skamenila sam se”
Majka je ostavila ćerku na rođenju pa se posle 30 godina vratila u njen život, a njihov susret bio je veoma emotivan.
Kada se suočimo sa iznenadnom, emotivnom odlukom, čak i najpouzdaniji među nama mogu osetiti težinu sumnje i krivice. Ovo se desilo jednoj devojci kada se njena rođena majka, koju nikada nije upoznala, pojavila na njenim vratima kojoj je bila potrebna pomoć. Napravila je težak izbor zbog kojeg se osećala krivom i sada traži savet da li je uradila pravu stvar.
“Moja biološka mama je zatrudnela kada je imala samo 23 godine. Dečko ju je napustio odmah nakon što mu je rekla za dete. Odrekla me se čim sam se rodila jer je verovala da će vanbračno dete uništiti njene šanse da se uda i osnuje ono što je ona nazivala pravom porodicom.
Par koji me je usvojio bili su divni ljudi koji me vole i odgajali su me sa svom brigom i podrškom koja je potrebna detetu. Kada mi je moja usvojiteljica rekla istinu o mojim rođenim roditeljima, prirodno sam želela da se povežem sa svojom rođenom majkom. Pozvala sam je jednog dana da dogovorimo sastanak kako bismo se upoznali. Ali ona je odbila, rekavši da već ima decu i da ja imam usvojiteljku, tako da treba da ostavimo stvari kakve jesu.”
30 godina kasnije, njena majka se predomislila i pojavila se na Amelijinom pragu.
“Imala sam 30 godina kada se pojavila na mom pragu, sama i beskućnica. Jedva sam mogala da verujem da je slabašna žena koja je stajala preda mnom, držeći otrcanu torbu, ista osoba koja me je ostavila.”
“Evo je, umorne i molećive oči. “Amelija”, rekla je, pucketajući glas, “znam da je ovo mnogo za pitati, ali nemam nikoga drugog. Izgubila sam sve.” “Stajala sam tamo, pokušavajući da “svarim” situaciju. Žena koja me se jednom odrekla zarad svoje budućnosti sada više nije imala kome da se obrati. Osetila sam vrtlog emocija – bes, zbunjenost i nevoljni osećaj odgovornosti. U svom najočajnijem trenutku, žena se setila svoje ćerke koju je jednom napustila.
“Zašto si ovde?” konačno sam upitala, glasom hladnijim nego što sam nameravala. “Duboko je udahnula, a pogled joj je pao na tlo. “Moja druga deca”, rekla je tiho, “ali su sva otišla. Ne žele ništa da imaju sa mnom sada kada mi treba pomoć. Mislila sam da ako te nađem, možda… možda ćeš razumeti.”
“Njene reči su me jako pogodile. Pomisao na braću i sestre, koji su joj okrenuli leđa, dodala je novi sloj složenim emocijama koje sam osećala. Nastavila je: “Znam da nisam bila tu za tebe, ali molim te, očajna sam. Nemam gde drugo da idem.’”
Preuzeto