Ispod Vahidovog imena, drhtavim rukopisom bolesnog čovjeka, stajale su riječi koje su Eminu ostavile bez daha:
„Vahidov dug prema meni: pet hiljada maraka. Isplaćeno u kešu 14. maja za kupovinu parcele kod rijeke. Svjedok: stari hodža Salih. Novac nikad nije vraćen. Papir o pozajmici od 1.200 KM bio je samo pokriće za poreznike dok Vahid ne riješi papire.“
Na dnu stranice stajao je originalni, ovjereni ugovor o kupoprodaji zemljišta koji je Vahid godinama skrivao, tvrdeći da je zemlja oduvijek njegova. Pored toga, na presavijenom komadu papira pisalo je: „Pustio sam kravu da se vrati kući jer nisam mogao gledati šta joj radi. Znam šta krije u štali. Pokaži ovo selu. — Hasan.“ Hasan je bio jedan od onih radnika koji su jučer pognute glave odveli Zoru. Njegova savjest nije mogla izdržati nepravdu.
Čim je sunce obasjalo selo, Emina se nije povukla u kuću da tuguje. Uzela je svesku, povela Zoru za konopac i krenula pravo na seoski trg, gdje su se mještani već okupljali ispred lokalne prodavnice i džamije. Ubrzo je stigao i Vahid, bijesan što je čuo da mu je krava pobjegla.
„Opet si je ukrala!“, povikao je pred svima, pokazujući prstom na udovicu.
Emina je mirno istupila naprijed, pružila mu svesku i glasno, da čitava čaršija čuje, rekla: „Pogledaj stranicu 17, Vahide.“
Boja je u sekundi nestala sa trgovčevog lica. Ruke su mu počele drhtati dok je čitao Jusufove bilješke i ugledao pečat koji je mislio da je odavno uništen. Mještani, koji su godinama trpjeli njegovu pohlepu i kamate, okružili su ga u muklom bijesu. Stari hodža Salih, koji je taman izlazio iz džamije, klimnuo je glavom potvrdivši svaku riječ: „Tako je bilo, Vahide. Jusuf ti je spasio obraz i imanje, a ti si došao po zadnju koru hljeba njegovog djeteta.“
Pritisnut dokazima i osudom cijelog sela, Vahid je bez riječi pocijepao papir o dugu. Prije nego što je pobjegao u svoju kuću, morao je pristati da Emini isplati preostali stvarni dug koji je godinama tajio.
Zora se vratila u svoju toplu štalu, a Amina i Emina više nikada nisu morale strahovati od zime i gladi. Pravda je na kraju pronašla put kući — na konopcu jedne običn
e krave.