Žena s kožnom fasciklom otvorila je metalna dvorišna vrata, dok je Senad iz prodavnice stajao na cesti otvorenih usta, zaboravivši cigaretu koja mu je dogorijevala među prstima. Amar je mirno obrisao prašnjave dlanove o radne hlače i zakoračio naprijed, dok je iza njegovih leđa majka Zehra, naslonjena na dovratak trošne kuće, zabrinuto stiskala rub svoje marame.
„Gospodine Hadžiću?“, upitala je žena, pružajući ruku. „Ja sam Elena, a ovo su kolege iz investicijskog fonda ‘Aethel’ iz Zagreba. Žao nam je što dolazimo nenajavljeni, ali nakon što su naši tehnički timovi detaljno testirali vaš algoritam, uprava nije željela čekati ni dana duže.“
Šapat se poput vjetra proširio među komšijama okupljenim duž seoskog puta. Kakav algoritam? Kakvi fondovi? Niko u Gornjim Vrelima nije znao da je ona stara, hladna šupa godinama krila improvizovani računarski laboratorij. Sklapajući odbačene komponente koje je kupovao za sitniš od dnevnica, Amar je noćima, pod slabom žutom sijalicom, razvijao sistem za optimizaciju logistike i skladišnog transporta — rješenje koje je ponudio na međunarodnom tehnološkom konkursu pod pseudonimom.
Elena je iz fascikle izvukla dokument sa stranim pečatima i ponudila mu nalivpero.
„Naš klijent otkupljuje vaš patent. Početna ponuda je šest stotina hiljada eura, uz ponudu za mjesto vodećeg inženjera i vlasnički udio u novom razvoju. Želimo da pođete s nama kako bismo u notarskom uredu u gradu potpisali ugovor i odmah prebacili prvu tranšu.“
Tišina koja je zavladala selom bila je teža od novembarske magle. Senad je progutao knedlu, a starice koje su do jučer odmahivale rukom na „čudaka iz šupe“ sada su gledale u zemlju.
Amar nije podigao glas, niti je u njegovom pogledu bilo trijumfa ili zlobe. Samo se blago okrenuo prema majci, prišao joj, poljubio je u čelo i rekao dovoljno glasno da ga cijela ulica čuje:
„Majko, ulazi u kuću na toplo. Više nikada neće prokišnjavati.“
Zatim se okrenuo prema okupljenim komšijama, klimnuo im mirno glavom u znak pozdrava — onako kako je to činio svakoga jutra — sjeo na zadnje sjedište crnog automobila i ostavio za sobom prašnjavi seoski drum, dok su se vrata limuzine nečujno za
tvorila.