Branko Đalamić, taksista iz Bogatića, i Siniša Novaković iz Klenja dokaz su da prava prijateljstva ne poznaju granice – ni fizičke, ni zdravstvene, ni emotivne.
Njihova dirljiva priča kulminirala je krajem prošle godine kada je Branko donirao svoj bubreg dugogodišnjem prijatelju i tako mu doslovno spasio život. Danas, zajedno i zdravi, slave Uskrs – blagdan koji simbolizira nadu, pobjedu života nad smrću i novi početak.
Uskršnja tradicija u njihovim domovima ove godine dobila je poseban smisao. Uz šarena jaja i osmijehe, prisjećaju se puta koji ih je doveo do ovog trenutka. Branko kroz smijeh opisuje kako su se kucali jajima, ali Siniša nije imao sreće.
– Jednom, dvaput, triput… svaki put izgubi. Pustim ga da bira jaje, ali ne pomaže. Počeo se i nervirati – priča Branko uz vedar ton, iako iza svega stoji duboka i teška priča.
Jer, samo godinu ranije, Siniša je bio na rubu života. Zbog sepse i otkazivanja bubrega završio je u komi, a ljekari su rekli da mu je jedina nada – transplantacija.
– U ovo doba prošle godine, ljudi su se opraštali od mene. Imao sam sepsu, bio sam u komi. Jedan bubreg su morali odstraniti, a drugi je prestajao s radom. Ljekari su otvoreno rekli da bez donora nema šanse – prisjeća se Siniša.
Donor se nije naziralo, a vrijeme je neumoljivo prolazilo. No, tada je Branko, koji ga je svakodnevno obilazio, donio životnu odluku.
– Nisam više mogao gledati ni njega ni njegovu porodicu kako pate. Jednog dana sam mu rekao: „Dat ću ti bubreg. Ideš na transplantaciju. I ništa me više nemoj pitati“ – prisjeća se Branko.
Znao je samo da imaju istu krvnu grupu. Ostalo je, kako kaže, bilo „Božje djelo“. Ljekari su s nevjericom utvrdili da su njihovi organizmi kompatibilni gotovo kao da su rođena braća. Sve je proteklo u najboljem redu, a transplantacija je uspješno izvedena u decembru prošle godine.
– Prijatelji smo još iz srednje škole. Cijeli život smo se družili. A sad… sad smo braća. Do kraja života – kaže Branko.
Danas, zagrljeni, s osmijehom i šarenim jajima u rukama, pričaju o životu koji ide dalje. O patnji više ne govore – sada su tu nova sjećanja i nova radost.
– Zahvaljujući Branku, sad slavim tri rođendana: onaj kad sam rođen u junu, dan kad sam preživio komu u aprilu, i dan kad sam dobio novi bubreg u decembru – kaže Siniša.
Uskrs je blagdan koji u središte stavlja vjeru, nadu i novi život. I upravo je ova priča iz Mačve njegovo najiskrenije i najljepše svjedočanstvo. Ljubav, hrabrost i prijateljstvo – vrijednosti koje su danas, više nego ikada, potrebne svijetu.
Izvor: time.ba